Moderne 'ljevičarsko-liberalne' politike ovih dana svoju ideologiju zasnivaju na tome da je neophodna temeljita raspodjela bogatstva, više uplitanja države u ekonomiju i društvo, više socijalnih davanja, više poreza, i sve to bez da se naruši proizvodnja i produktivnost društva.
Oni tvrde da bi sveobuhvatna kontrola ekonomije od strane države donijela više ravnopravnosti i prosperiteta. Dakle žele više planiranja i uplitanja nego slobodnog tržišta. Socijalizam, u raznim oblicima, se je više puta tokom istorije pokušalo implementirati u razna društva, i uvijek je završavalo isto - propašću istog.
Svi oni koji tvrde da je socijalizam moguć, ali na neki njihov poseban način, zaboravljaju da socijalizam tokom istorije nije propadao pukom nesrećom ili nesretnim okolnostima, nego zbog toga što ima 4 bitna nedostatka u samom svom planu.
- Prvi, socijalizam iskorjenjuje privatno vlasništvo i tržište i tako eliminiše racionalno proračunavanje.
- Drugi, socijalizam dozvoljava mekane tj. kratkotrajne budžete, pa zbog toga ne postoje mehanizmi da se odbace neefikasni načini proizvodnje.
- Iskorjenjivanjem privatnog vlasništva i zamjenjujući ga državnim se urušavaju podsticaji za rast i napredak.
- Četvrti, sistem socijalizma sa odsustvom privatnog vlasništva i slobodnog tržišta spriječava ekonomsku koordinaciju sistema podjele rada i kapitala.
Važnost tržišnih cijena
Socijalizam ne može donijeti prosperitet zbog toga što uništava tržišnu funkciju privatnog vlasništva. U socijalizmu privatno vlasništvo sredstava proizvodnje ne postoji, pa prema tome nije moguće formirati tržišne cijene kapitalnih dobara. Napuštajući privatno vlasništvo sredstava proizvodnje (fabrika, mašina, zemljišta itd..) nije moguće dobiti tržišne informacije i vrijednosti dobara. Čak i kada bi neki socijalistički režim određivao cijene roba široke potrošnje, a ljudi u socijalizmu mogu posjedovati robu široke potrošnje, ne bi postojala ekonomska orijentacija o relativnoj nestašici kapitalnih dobara.
Lenjin je govorio da je poslovni menadžment ništa više nego obično računovodstvo te da za poslovni uspjeh nije potreban poduzetnički duh i nove ideje, nego da poslovne vođe mogu biti obične birokrate. Socijalizam kao sistem uglavnom promoviše razvoj tehničkih nauka i nauke uopće ali smatra da nema potrebe za privatnim poduzetništvom.
Može se ulagati velika suma u nauku i tehnologiju, ali bez privatnog poduzetništva i inovacija takva društva u konačnici uvijek ostaju siromašna.
