Ideja da inflaciju može izazvati prekomjerno štampanje novca i da ona nesrazmjerno pogađa siromašne često se povezuje sa ekonomistima poput Miltona Friedmana.
'Štampanje novca' u današnjem dobu znači i stvaranje digitalnog novca na računima iz ničega, bez stvaranja nove vrijednosti.
Ako se pitate odakle dolazi silni novac koji Amerika i EU daju, poklanjaju i šalju kao pomoć odgovor je niodakle, taj novac ne postoji dok ga oni ne odluče nekome poslati i tako ga zapravo i stvore, preko privatnih centralnih banaka koje komplikovanim mehanizmima taj novac najjednostavnije rečeno 'stvore' na računu.
Friedman je tvrdio da je inflacija suštinski monetarni fenomen, koji je u velikoj mjeri pokretan ponudom novca u ekonomiji. Takođe je naglasio da inflacija djeluje kao porez na siromašne, jer umanjuje njihovu kupovnu moć značajnije nego što to čini za bogatije pojedince, koji mogu imati više sredstava za zaštitu od inflacije.
Ako tražite specifične savremene ličnosti koje ponavljaju ove stavove, možda ćete primjetiti da mnogi austrijski ekonomisti, poput Friedricha Hajeka i Ludwiga von Misesa, raspravljaju o sličnim temama u vezi sa odnosom monetarne politike i inflacije.
Uobičajena objašnjenja inflacija koju čujete na vijestima nisu dovoljna, jer inflaciju isključivo izaziva velika količina novca u opticaju, tj 'štampanje' novca od kojeg koristi imaju isključivo bogati jer njima taj novac prvima dođe u ruke, dok siromašni plaćaju skuplje cijene proizvoda, zbog toga poznati ekonomisti nazivaju inflaciju porez na siromašne.
