Da bi se rešili ovi problemi, Klar preporučuje strože kontrole i jasno definisane granice unutar škola. Predlaže da bi "ograničenja vjerske slobode" mogla biti neophodna, objašnjavajući da učenici i nastavnici treba da imaju pravo da praktikuju svoja uvjerenja bez pritiska drugih.
"Svaka osoba ima pravo da odluči kako živi svoju vjeru bez uznemiravanja," dodao je.
"Karakteristika islama je da muslimani diktiraju drugim muslimanima koji navodno nisu dovoljno religiozni da treba da žive religioznije, ali i da se nemuslimani ubjeđuju da se preobrate ili su zlostavljani i loše tretirani," rekao je Klar, objašnjavajući da je da bi se suprotstavio ovome u svojoj školi, uveo politiku bez molitvenih prostora, naglašavajući da je škola neutralan prostor.
Slično tome, zauzeo je čvrst stav o korištenju mobilnih telefona, čak je oduzeo telefon kada je učenik odgovorio na arapskom, savjetujući ga: "Za nas to znači ‘Guten Tag,’ i govorimo njemački. Ako želiš da govoriš arapski svuda, onda moraš da živiš u zemlji gdje je arapski glavni jezik."
Austrijski direktor je sugerisao da obrazovni sistem u zemlji treba da ograniči izražavanje islamskih simbola u javnim školama, tvrdeći da prakse poput nošenja marame pojačavaju kulturne podjele. "Moramo zabraniti maramu kako bismo zaštitili žene koje je ne nose od seksualnog napada," rekao je, dodajući da islam često prolazi nekažnjeno iz straha od osude i da mnogi često zanemaruju tretman žena i drugih liberalnih vrijednosti u toj religiji.
"Crkva treba da bude mnogo jača, da se manje oslanja na dijalog i umjesto toga učini hrišćane, posebno mlade ljude, sigurnijima," dodao je.
Klarova pozicija, koju opisuje kao "ostrvo rješenja" za islamizaciju austrijskog obrazovnog sistema, naišla je na određenu kritiku. Priznajući da su ga neki nazvali desničarskim ekstremistom, Klar ostaje odlučan, tvrdeći da je očuvanje društvenih vrijednosti Austrije od suštinskog značaja.